Boris Dežulović o neciviliziranosti na forumih

Portali i sajtovi na kraju su tako postali tek obične društvene mreže, i to one najopskurnije vrste: mračni kanalizacijski tuneli za okupljanje najgorih među nama, samiti zlih trolova prema kojima su specijalizirani forumi fašista, rasista, kanibala ili pedofila pristojni poput književnih kružoka u staračkim domovima za časne sestre. Tekstove više nitko od njih i ne čita, dovoljan je naslov ili ime autora da krene virtualna tučnjava šačice dežurnih drkadžija, s vremena na vrijeme prekinuta tek pozivom anonimnog bukmejkera za sigurnu opkladu na namještenu utakmicu, ili sjajnom ponudom za brzu i fantastičnu zaradu od kuće. Da sam ovlašteni zastupnik BMW-a ili vlasnik neke multinacionalne telekomunikacijske kompanije – da se vratimo ekonomiji “čitanosti” – ne bih pet para dao na grafikone sa stotinama hiljada njihovih “klikova”.

Netko će to, jebiga, morati shvatiti prvi – izdavači ili oglašivači. Svakako, jezik novca i jednima i drugima mnogo je razumljiviji od onog na kojem govore i razmišljaju ljudi. “Ekonomija ljudskosti”, naime, u trajnom je sukobu već i s novinarstvom, a kamoli novinskim izdavaštvom, pa je možda malo i preuzetno očekivati da izdavači o etici medijske interakcije razmišljaju prije nego o njenoj ekonomiji.

Prije dva mjeseca, suočen s vulkanskom provalom nepojamnog primitivizma, jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih svjetskih portala Huffington Post odlučio je ukinuti anonimne komentare svojih članaka, odlučivši ubuduće objavljivati samo one uredno potpisane imenom i prezimenom. Mjesec dana kasnije, redakcija uglednog popularnoznanstvenog časopisa Popular Science otišla je korak dalje, i na svom internetskom sajtu potpuno ukinula opciju komentiranja objavljenih tekstova.

U više od stotinu četrdeset godina izlaženja, od tiskanog do internetskog izdanja – a ozbiljna je to tradicija, za PopSci su pisali i Darwin i Huxley i Pasteur i Edison – urednici i suradnici tog popularnog časopisa iskusili su svakakve oblike sukoba mišljenja, ali ono što je početkom dvadeset prvog vijeka na njihove stranice naplavio web 2.0, poništilo je svaki smisao ozbiljne, argumentirane polemike.

U redakciji Popular Sciencea, kako se to najzad od njih i očekuje, odluku nisu donijeli u nemoćnom gnjevu zbog invazije nepismenih idiota na njihove tekstove, već su joj prišli trezveno i ozbiljno, na temelju znanstvenih istraživanja, poput onoga što ga je na Sveučilištu Wisconsin proveo profesor Dominique Brossard, dokazavši kako necivilizirani komentari ispod objavljenog članka usmjeravaju diskusiju i mijenjaju njegovu recepciju kod čitatelja, pa u paradoksalnom obratu na koncu efikasnije oblikuju javno mnijenje nego sam članak.

Vir: Boris Dežulović, buka

%d bloggers like this: