Hrvaška bo s 1. januarjem prevzela evro. Spodaj so moji pogledi na to, kakšne koristi lahko Hrvaška pričakuje od evra oziroma kakšne potencialne nevarnosti sledijo zaradi tega. Gre za odgovore na vprašanja iz Večernjeg lista, zato naj vas ne moti, da je tekst v hrvaščini.

Ususret uvođenju eura u Hrvatskoj, u javnosti postoji bojazan da će doći do povećanja cijena. Slovenija je euro uvela prije 15 godina – kakva su vaša iskustva? Što je poskupjelo, a što pojeftinilo zbog uvođenja eura?

Utjecaj uvođenja eura na rast cijena najmanji je problem koji donosi euro. U većini zemalja koje su uvele euro učinak eura na povećanje inflacije bio je između 0,1 i 0,6 postotnih bodova. U Sloveniji je, prema analizi UMAR-a, uvođenje eura inflaciji pridonijelo 0,23 postotna boda. Utjecaj na cijene najviše je bio u uslužnim djelatnostima zbog učinka zaokruživanja cijena naviše. Glavni učinak zabilježen je u ugostiteljstvu, gdje su cijene u prosincu prije uvođenja eura inflaciji pridonijele 0,1 postotnih bodova, a u siječnju nakon uvođenja 0,05 postotnih bodova (ukupno 1,5 postotnih bodova). Blagi rast cijena zabilježen je i kod usluga osobne njege (frizerske usluge) i zdravstvenih usluga, gdje je ukupni učinak iznosio 0,04 postotna boda.

Slovenija je bila među najuspješnijim zemljama u EU u smanjenju utjecaja eura na inflaciju, ponajviše zahvaljujući dobroj suradnji vlade i Banke Slovenije. Glavne mjere koje su utjecale na tako mali učinak uvođenja eura na inflaciju bile su prije svega dvostruko označavanje cijena koje je uvedeno devet mjeseci prije uvođenja eura te informativna kampanja usmjerena na informiranje javnosti o mogućim rizicima u procesu mijenjanja valuta.

Zbog eura nije došlo do pojeftinjenja, jer se glavni učinak na cijene dogodio ulaskom u EU 2004. godine, odnosno potpunom liberalizacijom trgovine sa zemljama EU i posljedičnim jačanjem konkurencije na domaćem tržištu.

Glavni argument koji se u Hrvatskoj javnosti navodi kontra zajedničke valute osim povećanja cijene je gubitak suvereniteta monetarne politike nauštrb interesa „moćnih“ članica. Koliko je po vašem mišljenju taj argument opravdan uzimajući u obzir činjenicu da Hrvatska od svog osnutka ne vodi vlastitu monetarnu politiku zbog visoke povezanosti s državama Europske unije i usklađivanja poslovnih procesa po kojima ECB kroji monetarnu politiku?

Kao što sam rekao, utjecaj na inflaciju daleko je najmanji i praktički beznačajan učinak uvođenja eura. Uvođenje eura je problematično prvenstveno jer država gubi suverenitet monetarne politike, odnosno mogućnost samostalnog reguliranja vodeće kamatne stope i mogućnost fleksibilnog reguliranja tečaja svoje valute. Kako pokazuju iskustva zemalja EU nakon financijske krize nakon 2008. godine, gubitak instrumenta tečaja imao je veliki utjecaj na oporavak gospodarstava nakon krize. Zemlje EU s neovisnom monetarnom politikom oporavile su se znatno brže od zemalja koje su imale euro, jer su bile vezane uz jedinstveni tečaj valute i kamatnu politiku ECB-a. Primjerice, prema njemačkom diktatu, nakon blagog oporavka 2010., ECB je počela s povećanjem kamatne stope u siječnju 2011. i poslala europske zemlje u novu recesiju koja je potrajala do 2013. ili 2014. U zemljama s neovisnom monetarnom politikom (Češka, Danska, Poljska, Mađarska, Švedska, Velika Britanija) do ovog negativnog učinka nije došlo jer su imale neovisnu monetarnu politiku.

Problem zajedničke valute ili jedinstvene monetarne politike je u tome što zajednička središnja banka ne može stabilizirati gospodarstva kada postoji asimetrični šok između zemalja ili simetrični šok s asimetričnim učincima. Na primjer, ako je u Francuskoj recesija, dok je u Njemačkoj bum, monetarna politika ECB-a je paralizirana, jer ne može pomoći Francuskoj snižavanjem kamatne stope, jer bi to dovelo do pregrijavanja njemačkog gospodarstva i porasta inflacije u Njemačkoj. Zajednička valuta ima smisla samo za zemlje koje imaju vrlo sličnu gospodarsku strukturu i snažno su trgovinski povezane, jer to smanjuje vjerojatnost asimetričnih šokova. S tog gledišta Hrvatska nije najpogodnija za uključivanje u eurozonu, jer ima vrlo drugačiju gospodarsku strukturu u odnosu na ključne zemlje EU. Hrvatski BDP uglavnom se temelji na uslugama i unutar toga na turizmu, dok je udio industrije vrlo mali (samo 12%), s druge strane, u ključnim zemljama EU udio industrije u BDP-u je upola ili čak dvostruko veći kao u Hrvatskoj.

Jedinstvena monetarna politika možda i nije toliki problem za Hrvatsku, jer je Hrvatska od 1991. praktički deindustrijalizirana zbog fiksnog tečaja kune. Nakon 1991. sve republike bivše Jugoslavije imale su vrlo visoku inflaciju (preko 200%). Hrvatska se odlučila za fiksni tečaj kune, zbog čega hrvatski industrijski izvoznici zbog fiksnih izvoznih prihoda nisu mogli pokriti stalno rastuće troškove domaće proizvodnje te su na kraju bankrotirali. Godine 1995. udio industrije u hrvatskom BDP-u još je bio 18%, no 2021. bit će samo 12%. S druge strane, Slovenija se odlučila na fleksibilan tečaj tolara i klizećim tečajem pomogla svojim izvoznicima u pokrivanju domaćih troškova. Stoga je udio industrije u slovenskom BDP-u ostao stabilan – 1995. iznosio je 21 posto, a 2021. također će biti 21 posto. Usporedbe radi, u 2021. Hrvatska je izvezla proizvode u vrijednosti od 12,5 milijardi eura (od toga gotovo petina naftnih derivata), a Slovenija gotovo 3 puta više (33 milijarde eura). To se vidi i u usporedbi dinamike BDP-a: hrvatski je BDP od 1995. do 2021. porastao za 75%, dok je slovenski BDP porastao za gotovo 100%.

Uvođenje eura ili fiksnog tečaja stoga ne može dodatno negativno utjecati na konkurentnost hrvatskog gospodarstva, jer je hrvatska izvozna industrija već 30 godina praktički uništena fiksnim tečajem kune.

 

Smjer monetarne politike ECB-a je jasan i možemo primijetiti rast kamatnih stopa u cijeloj Europskoj uniji. Međutim, za sada u Hrvatskoj kamatne stope rastu bitno sporije u odnosu na druge države i kao ključni razlog se navodi pristupanje eurozoni i smanjenje valutnog rizika koji u konačnici jednim dijelom utječe na visinu kamatnih stopa. Kakav je utjecaj euro imao na kretanje kamatnih stopa u Sloveniji i smatrate li da je Hrvatska u „pravom“ trenutku odlučila pristupiti eurozoni? 

Uvođenjem eura Hrvatska će se riješiti valutnog rizika koji će se, prema riječima ekonomista Paula de Grauwea, pretvoriti u kamatni rizik. Što se tiče kamata, euro će u prvoj fazi biti pozitivan za Hrvatsku jer će se kamate smanjiti zbog “euro efekta”. Međutim, ovo je dvosjekli mač. U dobrim vremenima financijski investitori podcjenjuju rizičnost pojedinih zemalja sa zajedničkom valutom (eurom), ali u lošim vremenima precjenjuju je. To znači da tijekom gospodarskog procvata u europodručju financijski investitori posuđuju državi novac koristeći euro po nižoj kamatnoj stopi nego da ima vlastitu valutu, ali kad nastupi recesija, spremni su joj posuditi novac po višoj kamatni stopi nego da ima vlastitu valutu. To dovodi do toga da zbog preniske kamatne stope tijekom gospodarskog procvata dolazi do jako povećanih investicija i napuhavanja balona kapitala i nekretnina, a nakon početka krize i država i poduzeća imaju problem refinanciranja kredita zbog previsoke kamate. To se dogodilo prije i nakon financijske krize 2008. i gotovo je dovelo do kolapsa eurozone (što je spriječila politika Maria Draghija o kupnji državnih obveznica, pomažući najzaduženijim članicama eura). Taj je učinak doveo i do napuhavanja balona kapitala i nekretnina u Sloveniji 2007. i 2008., a nakon 2008. do dugog razdoblja stagnacije koje je potrajalo do 2014. godine.

 

Koje su po vama glavne prednosti uvođenja eura?

Mislim da Hrvatska ne bi trebala uvesti euro jer od toga neće imati velike koristi, a izgubit će monetarni suverenitet. Nobelovac Paul Krugman to je već savjetovao Hrvatskoj prije 10 godina. Vidim samo tri glavne koristi od uvođenja eura. Prvo, u snižavanju kamata. Što je, kao što sam rekao, dvosjekli mač jer može dovesti do povećane financijske nestabilnosti. Drugo, u jednostavnijem poslovanju za ljude i tvrtke jer će biti lakše uspoređivati cijene i lakše fakturirati te jer više neće biti valutnog rizika. I treće, u političko-promotivnom učinku, jer time Hrvatska ulazi u elitni klub europskih zemalja s eurom. No, Hrvatska će za to platiti cijenu u obliku gubitka monetarnog suvereniteta, što može biti ključno za stabilizaciju gospodarstva. Zbog toga zemlje poput Švedske, Danske, Češke, Poljske i Mađarske ne žele usvojiti euro.

 

Hrvatska je kao i Slovenija mala i gospodarski otvorena zemlja, trgovinski jako integrirana s državama europodručja I ostalim članicama Europske unije. Kakav je utjecaj euro imao do sada na uvoz i izvoz dobara u Sloveniji?

Euro malo utječe na povećanje trgovine. Neke studije prije 20 godina htjele su pokazati da euro može dovesti do povećanja trgovine među članicama za 50 do 100%. Međutim, kasnije empirijske studije to su odbacile i pokazale da je euro samo pridonio povećanju trgovine među članicama za 3 do 5%. Značajno veći učinak na trgovinu ima ekonomska konvergencija, odnosno brži gospodarski rast u manje razvijenim zemljama EU nego u razvijenim zemljama. Manje razvijene članice EU iz srednje i istočne Europe povećavaju trgovinu s ostalim članicama EU znatno brže nego razvijene zemlje EU među sobom i znatno brže od zemalja EU koje imaju euro. Euro se nije pokazao važnim promicateljem trgovine između zemalja EU-a. Bitna je konkurentnost gospodarstva i konkurentnost proizvoda koji se mogu plasirati u druge zemlje, a euro na to nema utjecaja.

 

Kao ugledni ekonomist, godinama pratite slovensku ekonomiju. Što biste danas zaključili, je li se euro Slovencima isplatio?

Na temelju iskustva s eurom nakon 2007. i eurske krize eura koja je gotovo slomila EU, mogu reći da ne bih savjetovao nijednoj vladi da odustane od svoje neovisne valute i prihvati euro. Euro je bio politički projekt, koji nije imao ekonomsku osnovu. Euro je rezultat sporazuma između Njemačke i Francuske, odnosno cijena koju je Njemačka trebala da plati da bi mogla anektirati Istočnu Njemačku 1991. Svi američki ekonomisti prije nekoliko desetljeća, a i danas, savjetuju protiv zajedničke europske valute jer EU nije optimalno monetarno područje. EU je previše raznolika i nema mehanizme za prilagodbu u slučaju šokova. Euro je samo monetarna unija, ali ne može normalno funkcionirati bez fiskalne i transferne unije. Budući da euro zbog eliminacije automatske prilagodbe bilateralnih tečajeva sam po sebi stvara trgovinske i gospodarske neravnoteže među članicama, hitno je potreban mehanizam prilagodbe. Riječ je o transferima između država, odnosno pomoći iz zajedničkog proračuna kada zemlju pogodi asimetrični šok. Za početak, mogao bi se uvesti proračunski fond EU za zajedničko osiguranje od nezaposlenosti, čime bi se smanjili proračunski pritisci za vrijeme recesije na zemlju pogođenu asimetričnim šokom. Ali uspostava fiskalne ili transferne unije još je daleko, ako će do nje ikada doći. Pokojni kolega Jože Mencinger rekao bi da će euro završiti isto kao i monetarni sustav bivše zajedničke države Jugoslavije.

Bez obzira na tu skepsu, Hrvatskoj, njezinim građanima i tvrtkama želim uspješan prelazak na euro i što manje negativnih gospodarskih posljedica.