Nekaj poudarkov iz mojega intervjuja za hrvaški Poslovni dnevnik:

Je li Slovenija na rubu ponora kako piše njemački dnevni list?
Da. Slovenija se zatekla u prilično neugodnoj situaciji. S obzirom da prva vlada Janeza Janše u razdoblju od 2005. do 2007. godine nije provela najavljene reforme, gospodarstvo je krizu dočekalo manje konkurentno. Paralelno s time, Janšina vlada nije htjela privatizirati dvije najveće banke – Novu ljubljansku banku (NLB) i Novu kreditnu banku Maribor (NKBM), a usto je država kao najveći vlasnik slabo nadzirala njihovo poslovanje. Tih su godina banke odobrile najveći broj tzv. tajkunskih kredita, pri čemu su se kratkoročno zadužile u inozemstvu. Kad je u ljeto 2008. godine nastupila kriza dočekali smo ju s nekonkurentnim i jako zaduženim tvrtkama i bankama. Vlada Boruta Pahora, koja je mandat preuzela krajem 2008. godine, potom je napravila četiri temeljne greške. Prvo, povećala je plaće u javnom sektoru za 10 posto, što su pratile i mirovine i socijalna davanja, zbog čega su se troškovi u državnom proračunu povećali za milijardu eura. Paraleno su fiskalni prihodi pali za milijardu eura. Drugo, Vlada je administrativnom odlukom povećala iznos minimalne plaće za 25 posto, čime je dodatno smanjila konkurentnost tvrtkama. Treće, nisu odmah na početku mandata sanirali banke, što je produbilo kreditni grč zbog čega su propale mnoge tvrtke. I četvrto, od 2009. do 2011. se država dodatno u inozemstvu zadužila za sedam milijardi eura, a većina tog iznosa bila je namijenjena za veće plaće i mirovine, kao i za depozite u bankama. To je zaduženje bilo potpuno neproduktivno, a aktualnoj se vladi sad smanjila mogućnost da lakše sanira banke i aktivno probudi gospodarstvo.

Možete li navesti tri ključna problema u kojima se trenutno nalazi slovenska ekonomija?
Glavni problem je da su banke nelikvidne, tvrtke prezadužene a izvozna potražnja je slaba. Zbog ovakve situacije ni tvrtke s dobrom perspektivom ne mogu dobiti kredite jer su nelikvidne a uvjeti kreditiranja su zaoštreni. S druge strane, imamo prezadužena poduzeća kojima banke neće odobriti nove, a pogotovo ne refinancirati postojeće kredite. U Sloveniji je trenutno na djelu klasični kreditni grč koji čitavo gospodarstvo vuče u provaliju.

Jesu li opravdana nedavna sniženja kreditnog rejtinga Sloveniji? Vaš kolega Maks Tajnikar kaže da će tužiti bonitetne kuće jer ‘Sloveniju ocjenjuju strožije nego velike države’. Koliki rejting po vama trenutno zaslužujete?

O bonitetnim agencijama možemo misliti što hoćemo, no sigurno je da o njima ovisi cijena zaduživanja. O ‘pravom’ rejtingu Slovenije je teško govoriti, no ipak mislim da trend njegovog snižavanja odražava realno stanje. Bonitetne agencije drže da je situacija u bankarskom sektoru kritična, što je točno. Smatraju i da su izgledi gospodarskog rasta nedovoljni. I to je točno. Slovenija je tijekom 2009. pala u duboku recesiju, oporavak u 2010. je bio slab i kratkotrajan, a lani smo upali ponovno u recesiju koja se ove godine zaoštrila i nastavit će se i tijekom iduće. Izgledi su nam slabi i postoji velika vjerojatnost da slovenska vlada neće uspjeti u sanaciji banaka i da će morati tražiti pomoć Europske unije. Gledajući iz te perspektive, bonitetne agencije siguno nisu u zabludi oko našeg rejtinga.

Jeste li u jednakoj situaciji kao Španjolska i Italija?

Nismo u istoj situaciji kao Grčka ili Španjolska jer vlada još uvijek lako financira tekuće proračunske obaveze. Ipak, činjenica da Slovenija još uvijek nije sanirala banke znači da će u trenutku kad takvu odluku donese biti u situaciji kao Irska, kojoj se proračunski deficit zbog toga povećao na više od 30 posto BDP-a. Naravno da bonitetne agencije to znaju i na situaciju u Sloveniji već danas gledaju kao da smo Španjolska. Onda nam i financijska tržišta postavljaju visoku cijenu refinanciranja kao i njima.

Ceeloten intervju je dosegljiv tukaj.